« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Međunarodni dan svjesnosti o mucanju - 22.10.2021.
Međunarodni dan svjesnosti o mucanju obilježava se 22. listopada. Mucanje je poremećaj tečnosti govora koji počinje u djetinjstvu, a okarakteriziran je čestim ponavljanjem glasova ili slogova, čestim produljavanjem zvukova, čestim blokadama i okolišanjem u komunikaciji. Mucanje uzrokuje anksioznost zbog govorenja. No bez obzira na teškoće u govoru, osobe koje mucaju su kreativne, šaljive, pametne i zanimljive. U komunikaciji s osobama s mucanjem preporuča se ne uskakati i ne dovršavati riječi umjesto njih, ne prekidati ih, nego strpljivo slušati do kraja. Primjer toga što ne trebate raditi kada razgovarate s osobama koje mucaju možete pogledati u videu Udruge studenata logopedije Logomotiva.
Također, u našoj školskoj knjižnici možete pronaći i slikovnicu Pjev riječi. Glavni lik priče, dječak Marko kreće u školu i po svemu je baš kao i njegovi prijatelji u vrtiću, osim po jednoj stvari - Marko muca. U priči Pjev riječi Marko će nam ispričati kako izgleda njegovo djetinjstvo, čemu se nada i što sve treba svakoga dana učiti i vježbati kako bi svladao vještinu o kojoj drugi ni ne razmišljaju a koja mu je potrebna kako bi se bolje povezao sa svijetom oko sebe.Cilj ove priče je razumjeti teškoću, prihvatiti različitost i razviti suosjećanje prema svakome, posvuda i uvijek, a posebno prema djeci koja mucaju ili imaju neku drugu teškoću povezanu s govorom.
Trudim se kod stričeka Luke i tete Martine jer znam da bih htio biti dobar glumac kada porastem, a za to zanimanje je vrlo važno kako se govori. Zato najviše volim ići subotom na svoje vježbice jer uživam u predstavama sa svojim prijateljima. Volim glumiti da sam netko drugi jer tada mogu govoriti kao netko drugi. Jednoga ću dana možda glumiti u pravome kazalištu i pozvati Karla, Rafu i Piju da me dođu gledati. Siguran sam da ćemo zauvijek ostati prijatelji jer s njima se dobro osjećam. Oni su ja i ja sam oni, razumijemo jedni druge kako se osjećamo, radujemo se svakom poboljšanju našeg govora. Oni su moja „banda“, a ja njihov „bandit“. Jedino bih još volio imati više takvih prijatelja i među ostalom djecom koja nemaju potrgani govor. Uz njih bih se volio osjećati isto tako dobro i prihvaćeno.