Učenice 6. b razreda:
- Tia Rojina,
- Mari Červar,
- Nina Cittar i
- Mia Cittar,
sudjelovale su u radu Male glagoljske akademije “Juri Žakan” u Roču u pratnji učiteljice razrednice Gorane Grgurević. Jedinstveno glagoljaško putovanje gdje se okupilo 52 “žaknića” trajalo je od 30. lipnja do 4. srpnja 2025. u malom gradiću Roču, podno zagonetne i bajkovite Učke. Roč je gradić nastao davne 1064. na brdu opasan zidinama. Tijekom 15. i 16. stoljeća Roč je bio središte glagoljske pismenosti.
Glagoljicu su, kao pismo, u 9. stoljeću izumili Konstatin-Ćiril i Metod, grčki redovnici iz Soluna. Slova u MGA Roč, oživotvore vrijedne ruke učenika i mentora, dajući im novo ruho. Slova glagoljice pišu se, crtaju, klešu te oslikavaju na različitim radionicama.
Cilj 32. saziva ove smotre je očuvanje glagoljičnog pisma, glagoljaške pismenosti i baštine za učenike šestih razreda iz cijele Hrvatske.
Povodom 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva, glavna tema bila je kraljica hrvatske pismenosti – glagoljica. Naše učenice su odabrale različite radionice te uz stručno vodstvo mentora i profesora uronile u kreativnost, ( Tia Rojina-literarno-scenska, Mia Cittar likovno-keramičarska, Mari Čevar i Nina Cittar grafička radionica ) te na taj način dale svoj doprinos bogatstvu izričaja. Na akademiji je, osim radionica, bilo i brojnih drugih aktivnosti. Predstavljena su nova izdanja knjiga, dok je raznoliki i bogati kulturno-umjetnički program bio u večernjim satima u kojem su sudjelovali učenici i gosti: Vila Mila – pripovijedanje hrvatske narodne bajke, nastup limene glazba, nastup pjevačke udruge “Mali Veliki mikrofon”, te igrokaz 4. razreda OŠ Roč. Organiziran je i poludnevni izlet Alejom glagoljaša – spomenikom pismenosti glagoljici i glagoljašima što se sastoji od 11 pojedinačnih spomen-obilježja slovima glagoljice od kamena, a jedan spomenik Gradska vrata je od bakra. Dana 4. srpnja “žaknići” su svoj završni rad prezentirali roditeljima i uzvanicima kao i žiteljima Roča na predviđenim mjestima starogradske jezgre.
Roditelji učenika naše škole s ponosom su razgledavali što su vrijedne ruke “žaknića” odradile. Žubor riječi učenika pratio je i pjev ptica, koje su zajedno sa svima nama činile jedinstvenu zbornicu. Profesor Bratulić istaknuo je da je glagoljica pismo stvoreno znanjem i srcem i na taj način dužni smo to prenositi na nove generacije koje dolaze. Na kraju kao i na početku čula se himna MGA – “Vrime je za serenadu…zaspali su glagoljaši, zaspao je u libru Roč…”
Do novih svitanja i stvaranja u idućoj školskoj godini naučeno ćemo sačuvati u riznicu svoga sjećanja i prenositi budućim naraštajima.