Dana 15. i 16. rujna učenici 8. A/B/C razreda u pratnji su svojih razrednika: Patricije Peter, Nenada Tomića i Ljiljane Matijević te knjižničarke Biljane Mihaele Đekić posjetili Vukovar. Kako im je bilo na školskoj ekskurziji pročitajte u radu učenice 8. A razreda Lene Martić:
„U utorak, 15. rujna, krenula sam sa svojim razredom i ostalim osmim razredima na dvodnevni izlet u Vukovar. S nama su išli naši razrednici te knjižničarka. Okupili smo se na parkiralištu gradske Sportske dvorane i već u tri sata ujutro krenuli na put. Bilo je jako rano i svi smo bili pospani, ali i uzbuđeni zbog svega što nas čeka.
U autobusu sam malo spavala, slušala glazbu, fotografirala se i šalila s prijateljima te promatrala krajolik kroz prozor. Najljepši dio putovanja bio mi je izlazak Sunca kroz maglovito jutro. Nebo se polako počelo bojati toplim bojama te mi je taj prizor ostao posebno u sjećanju. Oko podneva smo stigli u Vukovar te smo odmah otišli u hostel Dubrovnik gdje smo ručali. Nakon ručka smo na trećem katu hostela slušali predavanje o Domovinskom ratu. Iako smo o tim događajima već učili u školi, bilo je sasvim drugačije slušati o njima upravo u Vukovaru. Nakon predavanja krenuli smo u obilazak Memorijalnog centra Domovinskog rata. Posjetili smo memorijalna mjesta na kojima smo slušali o događajima iz ratnih godina. Obišli smo i vojarnu u kojoj smo mogli vidjeti tenk, avion, ratni brod, fotografije i različite predmete iz vremena rata. Tamo nam se dogodilo i nešto posebno zanimljivo. Vojnik je Giorgiji iz 8.b razreda dao ključ aviona pa ga je ona otključala, a zatim smo svi imali priliku ući unutra i razgledati ga. Toga smo dana posjetili i Muzej vučedolske kulture te Gradski muzej Vukovar gdje smo saznali još mnogo zanimljivih stvari o povijesti Vukovara i njegove okolice. Na kraju prvoga dana posjetili smo Vukovarski vodotoranj, simbol grada i jedno od njegovih najpoznatijih mjesta. Popeli smo se na vrh s kojeg smo mogli vidjeti Vukovar, Dunav i cijelu okolicu. Pogled je bio stvarno poseban, a fotografiranje s njega učinilo je taj trenutak još ljepšim. U večernjim satima otišli smo u disko na brodu na Dunavu. Vjeroučiteljica Ljiljana je nas nekoliko povela na pizzu. Jako smo se lijepo družili, razgovarali i smijali se. Nakon toga smo se vratili u hostel i smjestili u sobe. Bila sam toliko umorna od dugog i ispunjenog dana da sam jako brzo zaspala.
Sljedećeg jutra nastavili smo obilazak Vukovara. Autobusom smo prošli Trpinjskom cestom, a zatim posjetili Vukovarsku bolnicu. Taj me posjet posebno potresao. Najviše me rastužio popis poginulih i nestalih u Domovinskom ratu. Dok sam gledala sva ta imena, pomislila sam koliko je ljudi izgubilo život i koliko je obitelji ostalo bez svojih najmilijih. Tada sam još više shvatila koliko je strašno ono što se u Vukovaru događalo. U Vukovarskoj bolnici posebno su mi ostale u sjećanju priče o Siniši Glavaševiću i Jean-Michelu Nicolieru. Siniša Glavašević je tijekom rata u Vukovaru svojim izvještavanjem svijetu prenosio što se događa u gradu. Jean-Michel Nicolier bio je mladi Francuz koji je sa samo 25 godina došao u Hrvatsku i priključio se obrani Vukovara. Nakon pada Vukovara obojica su ubijeni na Ovčari. Njihove su me priče jako dirnule jer su na različite načine pokazali veliku hrabrost i ostali uz Vukovar do samoga kraja. Posjetili smo i Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčara, masovnu grobnicu na Ovčari te crkvu sv. Filipa i Jakova. Dok sam stajala na tim mjestima, bilo mi je teško zamisliti kroz što su sve ljudi prolazili tijekom rata. Nakon obilaska vratili smo se u hostel na ručak, a oko 15 sati krenuli smo prema Novigradu. Pred nama je ponovno bio dug put, a kući smo stigli oko 23 sata.
Na ovom sam putu shvatila koliko je drugačije učiti o Domovinskom ratu iz udžbenika od samog dolaska u Vukovar i toga da svojim očima vidim mjesta na kojima se sve to događalo. Iz Vukovara sam se vratila s puno novih saznanja, ali i s još većim poštovanjem prema ljudima koji su branili svoj grad. Vukovar ću pamtiti kao grad koji je mnogo propatio, ali je unatoč svemu ostao simbol hrabrosti.“
