2010-03-18 12:18:00 Profinjenost starine Profinjenost starine I mi smo došli na red! Nakon brojnih Rivarelnih generacija koje smo ispraćivali lijepim riječima i dočekivali sa znatiželjom, krenuli smo tog kišnog, subotnjeg dana, rano ujutro 6. II. za Veneciju. Prvo stajanje – 7 ujutro. Kava, WC, sendviči, šale i razgibavanje, pa je u nastavku vožnje bus malo živnuo. Nakon nešto više od 3 sata vožnje stigli smo do mola na kojem nas je čekao vaporetto, ali ne na paru (vapore – para, vaporetto – parni brod). Naš sveznajući vodič Neven neprestano nas je bogatio pričama o gradu na 118 otoka, 200 mostova i 400 kanala… Pola sata vožnje i iskrcali smo se pred malom tvornicom murana stakla u čijem je sklopu i prodavaonica skupocjenih proizvoda od skupocjenog stakla. U obilazak smo krenuli s fotoaparatima u ruci i uzbuđenjem u očima. U nevjerici smo gledali kako u 4 minute, majstor staklar, oblikuje konja. Razgledali smo trgovinu i hodali maksimalno ukočeno kada smo vidjeli koliko ustvari jedan komad takvog stakla košta.
Vremenske su nam prilike išle na ruku pa smo uživali šećući gradom čipke, Thomasa Manna, Cassanove. Vidjeli smo crkvu u kojoj je Antonio Vivaldi napisao svoje najpoznatije djelo, «Quattro formaggi», kako bi rekli naši zabavljači dečki iz razreda. Fotografirali smo se sa pipistrellima i pravim venecijanskim maskama. Sljedeća nam je postaja bio Most uzdisaja i priča o , Piazza San Marco, duždeva palača, crkva sv. Marka. Narančasti nas je vodičev kišobran vodio uskim i vlažnim ulicama najromantičnijeg grada na svijetu i odveo kroz najskuplju ulicu (sve samo Gucci, Rolex, and so on dućani od kojih smo neke morali odvlačiti i skrivati) sve do Canala Grande gdje smo sjeli u gondolu i za 50 se centi prevezli na suprotnu stranu. 50 metara dugim mostom vratili se natrag i hvalili kako smo se vozili gondolom. I tada – slobodno vrijeme. Raštrkali smo se i uglavnom obilazili štandove, tražili svatko svoju savršenu masku ili kapu i – oslikavali lice! Neću reći ništa drugo nego da smo 2 sata proveli tamo i oduševljavali se sa svakim novim make-upom. Oduševili su nas dostojanstvenost i profinjenost venecijanskih maski, jedinstvenih u svijetu.
U 16 h opet smo se ukrcali na vaporetto i u bus. Razmjenjujući doživljaje, stigli smo do Portoguara gdje smo malo shoppingirali i onda pričajući sve u 16, nismo ni shvatili kad smo prije, u 22,30h stigli u Novigrad. Tako je završila naša venecijanska bajka pod maskama koju nikad nećemo zaboraviti.
Tea Radović, 8. b
|
Osnovna škola Rivarela Novigrad |