I ovu su nastavnu godinu, tradicionalno, učenici osmih razreda započeli četverodnevnom ekskurzijom u  Dalmaciji. Svoje dojmove u putopisu opisao je Ivan Tin.

Dalmacija se proteže jugom Hrvatske. Zapadnim dijelom oplahuje je kristalno Jadransko more. Dalmacija mi se sviđa zbog njene vegetacije te gradova i njihove povijesti.

Na put smo krenuli rano ujutro. Nakon četiri sata vožnje stigli smo u Senj, grad  senjskih uskoka i Nehaj kule. Prije nego li smo stigli do Šibenika, iz autobusa smo mogli vidjeti Maslenički most. Prvo odredište  bio nam je  Zadar. Ondje smo čuli i posjetili morske orgulje, katedralu sv. Stošije. Naš put se nastavio u Šibenik, no usput smo stali i vidjeli grad Primošten. Stigavši u Šibenik, prvi spomenik koji smo posjetili bio je spomenik hrvatskog kralja Petra Krešimira IV., a nakon toga katedralu sv. Jakova. Nakon toga smo imali slobodno vrijeme koje smo Lion i ja iskoristili za posjet samostanu sv. Luce. Put iz Šibenika vodio je do Nacionalnog parka Krka.  Slapovi su me jako oduševili i podsjetili na davna vremena kad sam došao na slapove Krke s mamom s ljetovanja na otoku Braču. Nismo napravili cijelu turu, ali smo ipak vidjeli velike slapove. Nakon toga smo došli do mojeg najdražeg  dijela puta, a to je Sokolarski centar kraj Šibenika.  Imali smo predavanje o sovi ušari i sokolu te smo nakon predavanja vidjeli još par sokola. Gospodin koji nam je predavao je bio jako smiješan te mi se jako svidjelo kako nam je predstavio svoj posao. Malo sam i razmišljao kako bih se i ja time mogao počeo baviti kad odrastem.

 Iz Sokolarskog centra  stigli smo u trogirski turistički kompleks Medena i tamo smo odsjeli dvije noći.  U večernjim satima zaobišao sam zabavu u discu, nisam mogao podnijeti buku.  Iz Trogira smo krenuli za Bosnu i Hercegovinu, za Neum, i odsjeli u  istoimenom hotelu. Prije dolaska u Neum zaustavili smo se u Makarskoj gdje smo vidjeli dvoje kamenih šetača, spomenik galebu,  čemu smo se Lion i ja poprilično dobro nasmijali. U Neumu smo se zadržali oko dva sata i s velikim nestrpljenjem krenuli za Dubrovnik.  U Dubrovnik su mi se najviše dojmile gradske zidine, ali i Onofrijeva  fontana na ulazu u grad. Posjetili smo par spomenika i crkava te otišli na otok Lokrum. Dojmili su mi se paunovi i zečevi, mada mi se najviše svidjelo prijestolje iz serije ˝Igre prijestolja˝.

Nakon našeg posjeta Dubrovniku uputili smo se za Split; stadion Hajduka, Poljud, fan shop, dvorana za tiskovne konferencije, sala s trofejima… čuli legendu o nastanku Hajduka. Dioklecijanova palača čekala nas je na kraju našeg fenomenalnog putovanja. Pod velebnim Grgurom Ninskim i ja sam zaželio jednu željicu. Vraćajući  se prema Dioklecijanovim podrumima, gdje nam je i krenula tura, vidjeli smo dvojicu mladića obučenih u odijela starih vojnika. Načas smo osjetili antički duh u gradu podno Marjana.

Slobodno vrijeme brzo je prošlo. Pred nama je bio dug, ali dojmovima i lijepim iskustvima  ispunjen  put do Novigrada.

Uživao sam u ovom izletu, dugo ću ga pamtiti (ako ne zauvijek) i nadam se da ću ubrzo opet otići na neko putovanje.

                                                                                          Ivan Tin Vučić, 8.b