Pismo je nekad bilo najvažnije sredstvo komuniciranja među ljudima. Nažalost, danas u svojim poštanskim sandučićima rijetko, gotovo nikad, ne pronalazimo pisma, a sve rjeđe i razglednice. Šaljemo sms-ove, mailove, viber i whatsapp poruke... ali pisma ne pišemo!

U petak smo se povodom Svjetskog dana pisanja pisama prisjetili što su pisma nekad značila, kako ona zapravo izgledaju, što sve treba sadržavati jedno pismo, a naravno napisali smo i pismo. Ali ne bilo kome! U radionici s knjižničarkom petaši a i b razreda dobili su poseban zadatak! Morali su napisati pismo sami sebi, ali sebi u budućnosti, točnije sebi kao osmašu, odnosno osmašici. Neki inspirirani zadatkom ispisali su cijelu stranicu, a oni malo manje zainteresirani postavili su sebi par pitanja i svoja pisma brzo zatvorili u kuvertu. Sva pisma knjižničarka će čuvati sve dok naši petaši ne stignu do osmog razreda. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti što će se do 2021. u njihovim životima promijeniti!